Od prvog pisanja pa sve do danas,uvijek me isti problem pratio.Kako početi? Uvijek mi fali "ta prva rečenica" a onda ću ja lako.Ići će kao po vodi. (čini mi se da tako naš stari narod kaže) I onda nakon dužeg besmislenog buljenja u prazno,napišem prvu misao koja mi padne na pamet,pa kasnije kad završim esej ili šta već,vraćam se na početak i ispravljam.U skraćenoj verziji,imam ideju,ali ne znam započeti.Neznanje ili strah.Nisam sigurna.Ali znam da upravo strahujem zbog ovog prvog koraka u svijet bloga,jer ne znam da li sam spremna da pružim dovoljno za sve vas koji ste dio ove zajednice.Dugooo,baš dugo sam bila samo posmatrač,kako svjetskih tako i naših blogera.Ono,tu sam,čitam ih,gledam,upijam sve što kažu za početak.Kasnije stičem povjerenje u njih i primjenjujem dosta njihovih savjeta.Slobodno mogu reći da je tako počeo moj "fashion and beauty" svijet.Shvatila sam da njega tijela ne znači jedna te ista kupka godinama,standardna nivea krema te da makeup nije samo sjaj za usne.Obavezno u nekoj girly boji.Drečavo pink ili tako nešto. :) Dobro,do prije par godina,bloggin vloging i sve te druge stvari na ing koje sada imamo,nisu bile pristupačne a bogme ni popularne.Nemam stariju sestru,tako da jedine savjete o šminci sam dobijala od svoje mame.Od žene koja nikad u životu puder na lice nije stavila.Maskara i ruž za usne su za nju sva šminka.Sasvim dovoljno za jednu damu.Zahvaljući tome ima naljepše lice na svijetu.U njenim godinama ću izgledat 3 puta starije,ali šta se može.Kako vrijeme prolazi i otkrivam ljepote kozmetičkih proizvoda,preparative,šminke,i zaista sve više i pronalazim sreću u tome.Sreća mi je postalo otići u CM,DM i kupiti neki "drečavi" lak za nokte.Žurim kući da ja to probam.Pa gledam,zamišljam kako će to izgledati dok još malo nokti porastu.Krivo mi bude što sam ih prije par dana skratila.Ma heeeej,nekoliko različitih emocija samo zbog jednog laka.I onda shvatim,u moru loših stvari koje osobu zadese,i nekako vrate na početak i borbu iznova,čovjek mora naći neki bijeg od svakodnevnice.Hobi.Rekreaciju.Grrrr,meni 5 minuta trčanja previše.Ali o tome neki drugi put,da se ja vratim na temu.Morate naći nešto što će vas izbaviti iz svakodnevnice,pa bar na sat vremena.E sad dolazimo do konkretnog.Ovaj blog će biti moj bijeg od svakodnevnice. :) Volim pisati,pa ću spojiti ugodno sa korisnim.Nisam nikakav profić,ni u slikanju,ni u šminkanju,ali za ono u šta sam sigurna da znam,da mogu dati savjet ili pomoći,to ću i uraditi.Post sam počela sa naslovom : Ko ne proba - kajat će se,a ko proba...I stavila tri tačkice.Iskreno se nadam da je ovo ispravna odluka i da će mi pisanje ovog bloga donijeti sve najljepše,proširiti vidike i poznanstva i omogućiti da i ja nekom pomognem,kao što su i meni razni bloggeri u mnogo čemu koristili.(pozitivno naravno).
Sada bih trebala nešto o sebi napisati,i to mi je mnogo teže nego početi prvu rečenicu.Imam 23 godine,studiram,u zdravstvenim sam naukama :) aliiiiiiii kao što rekoh,bijeg od svakodnevnice ( čitaj od fakulteta ).Romantična sam duša,osobenjak ili ekscentrik kako vam je draže,tvrdoglava,hipersenzibilna.Zaljubljenik u renesansu,u šezdesete,sedamdesete godine,ljubitelj krimića i veeeeliki gurman.Tjeram muku zbog tog svog gurmanizma (nova riječ) sa kilama,pa sam promjenivog raspoloženja od "idealna žena je žena sa oblinama,samoooo jedi" do "svi su vitki i zgodni,samo ja nisam,neću jesti narednih 7 dana".Kažem ja vama,pomalo čudna djevojka.Ah da,sjetih se sad,zašto phoenix? Ta ptičica,ma ptičurina je moja omiljena životinjka. :) Kao dijete dok sam gledala crtiće uvijek sam je doživljavala baš onako bukvalno: neko ko se diže iz pepela.I danas je tako nosim u srcu.I samu sebe povezujem sa njom.Po prirodi sam nasmijana i rijetko ćete me vidjeti u drugačijem stanju iako je bilo trenutaka kada bih sama sebi kosu čupala.I svaki put kad me život lupi i malo se poigra sa mnom,čisto da vidi kako se koprcam na dnu,ja se sjetim svoje ptičice.I dignem se.Baš poput nje. :) Zato sam sebi dala slobodu i odlučila ovaj blog voditi pod imenom Phoenix.
Drage moje,zasad je ovo sve od mene,šaljem vam poljupce i zagrljaj da vas ugrije u ovom hladnom septembarskom danu. :( Od iskusnijih tražim savjet,kritiku,na kraju krajeva,od svih vas mišljenje na osnovu ovog prvog posta,umijem li uopće pisati ili da odustanem odmah. :)
Vaša Dinka;
